Maja Sviben – Lajka: O hrabrosti
Kao što vjerojatno svakog, pa tako i mene, plaši prazan dokument kad započinje pisati dramu, jednako me plaši i proces zapisivanja autorefleksije. Inače se udobno uljuljkam u onu autorefleksiju koja ostaje u glavi, u obliku nepovezanih, plutajućih misli koje dolaze i prolaze, najčešće na tipično banalnim mjestima i u tipično banalnim trenutcima, poput dugačkih vožnji autom ili tuširanja. Onda zapamtim samo neke, ne nužno najpametnije, nego možda one na kojima sam zapela duže od nekoliko sekundi. Druge valjda nisu bile…