Nikolina Rafaj – Vrijeme je za brigu
Glavni dio mog koncepta bio je zasnovan na ‘listi strahova’ koju i dalje nisam uspjela napisati, jer beskonačnost strahova i konačnost upisana u format liste odbijaju ići zajedno, pa evo listi nešto drugačijeg sadržaja.
LISTA PODSJETNIKA ‘ZA SVAKI DAN’
- Istražiti ideju dovoljno da u glavi postoji nacrt strukture no ne dopustiti da proces istraživanja postane samodostatan.
- Dopustiti si izgubiti se.
- Pokušati i ne uspjeti više od jednom.
- Pisati o dovoljno poznatom. I dovoljno nepoznatom.
- Naći zamjensku riječ za riječ ‘dovoljno’.
- Napokon uzeti jedan od malog milijuna kupljenih blokića sa svrhom da idu sa mnom svuda i stalno – odnosno prestati vjerovati u ‘ma sjetit ću se’. Jer iskustveno znam kako se neću sjetiti.
- Stvoriti uvjete za pisanje. Kao što mi želudac više ne podnosi ručak u tri pekarska slijeda, klipić-sendvič-kroasan, tako ni proces pisanja više ne podnosi proslavu krstitki za stolom do.
- Prestati se ispričavati sebi i drugima jer je nešto pokušaj. Prvi. Petnaesti. Uspjeli. Neuspjeli. Nepotrebni.
- Sjetiti se momenta – back to basics. Ili barem prestati bježati od njega.
- Pomiriti se s rupama. A ne pokušavati ih pokrpati kojekakvih ad hoc super-ljepilima.
- Uspostaviti raspored pisanja, makar to nekad značilo proučavati postavke u Wordu.
LISTA ZAHVALA ‘ZA SPECIFIČNE TRENUTKE’
Hvala za –
- Sumišljenje.
- Postavljanje pitanja koja si sami ne želimo postaviti. Koja si želimo postaviti, ali ih ne znamo verbalizirati. Koja odgađamo postaviti, a zapravo nismo sigurni zašto. Koja nam samima nikad ne bi pala na pamet.
- Otvorenost pri davanju i primanju komentara. Priznavanju kako nam je nešto toliko idejno-metodološki-stilski daleko, ali ne označavanju toga rastankom, već prilikom za zajedničkim izmišljanjem mostova.
- Sva velika i mala prepoznavanja sličnosti koje dijelimo.
- Mačke i psa koji su bili auditivni i vizualni dodatak.
- Konkretnu porciju hrabrosti jer smo dijelili stvari koje inače ‘nisu za čitanje’.
- Trpnju činjenice da kad uzbuđeno govorim o nečemu okrećem glavu od mikrofona i ništa me ne čujete.
- Ne imanju zadrški.
- Prihvaćanjem kreativnih blokada u svim njihovim pojavnim oblicima.
- Podsjećanju koliko su slušanje, pitanja pitanja pitanja, osluškivanje, razgovor, otvaranje prostora…nezaobilazni dio bilo kojeg kreativnog procesa.
*********************************************************************************************
I.
Red za blagajnu. Poduži.
Žena iza nje s punom košarom koja vjerojatno mora biti dostatna za bar koji tjedan se pregurava. Dosta očito.
Pogledaju se u oči. Ona pogne glavu.
I odšuti.
Po ko zna koji put. Za ko zna što.
II.
Red za blagajnu. Poduži.
Žena iza nje s punom košarom koja vjerojatno mora biti dostatna za bar koji tjedan se pregurava. Dosta očito.
Pogledaju se u oči.
ONA Pardon…
Žena se uspješno stane ispred nje.
Ona pogne glavu.
III.
Red za blagajnu. Poduži.
Žena iza nje s punom košarom koja vjerojatno mora biti dostatna za bar koji tjedan se pregurava. Dosta očito.
Pogledaju se u oči.
ONA Toliko vam se žuri ?
- Mhm.
Žena se uspješno stane ispred nje.
Ona pogne glavu.
IV.
Red za blagajnu. Poduži.
Žena iza nje s punom košarom koja vjerojatno mora biti dostatna za bar koji tjedan se pregurava. Dosta očito.
Pogledaju se u oči.
ONA I meni se žuri. I meni je teška košara. I mene muči oću li imati dovoljno na kartici za ovo sve. I mene boli kad me ljudi ovako otvoreno ignoriraju.
- Mene mama čeka u autu ispred dućana. Meni je jučer umro tata.
Cijeli red pilji u nju s negodovanjem.
Kao da je morala znati.
Kao jeka čuju se komentari, a red u kojem stoje sve više vijuga formirajući se u neku vrstu obruča.
- Sramota.
- Bi je ubilo tih 5 minuta.
- Bog sve vidi.
- Takvi bi i preko leševa samo da budu prvi.
- Fuj. Fuj.
- Gospođo samo izvolite.
- Vratit će ti se ovo.
- Sve se vrati.
Ona pogne glavu.
V.
Red za blagajnu. Poduži.
Žena iza nje s punom košarom koja vjerojatno mora biti dostatna za bar koji tjedan se pregurava. Dosta očito.
Pogledaju se u oči.
Ona joj veoma intuitivno dječje podmetne nogu.
- Počkaljili ste me.
ONA Nisam.
- Bezobraznica je htjela da padnem.
ONA Popiknuli ste se. Dok ste se preguravali.
- Zamisli da sam pala. Inače imam probleme s koljenom. Gonartroza. Mogla mi se hrskavica samljet do kraja.
ONA Vjerujem vam. Niste pali. Sve je dobro. Možemo dalje.
- I za pokušaj ubojstva se ide u zatvor.
ONA Jel vi sebe čujete ?
- Svaki pokušaj zla prema drugom bi se trebao kažnjavat. Ispričaj mi se.
ONA Neću.
- Ispričaj se.
ONA Vi ste se preguravali.
- Dakle priznaješ. Vi ste vidjeli je li tako, da mi je podmetnula nogu. Namjerno.
ONA Ništa se nije dogodilo.
- Ali se moglo.
Žena je gurne.
ONA Ozbiljno ?
- Ništa se nije dogodilo.
Dječak u redu vadi mobitel i krene snimati.
- Šora šora šora šora šora.
ONA Makni taj mobitel.
- Neka samo snimaj, da policija ima dokazni materijal.
Žena je ponovno gurne.
Ona pogne glavu.
VI.
Red za blagajnu. Poduži.
Žena iza nje s punom košarom koja vjerojatno mora biti dostatna za bar koji tjedan se pregurava. Dosta očito.
Pogledaju se u oči.
ONA Molim vas.
Žena brizne u nekontrolirani plač.
ONA Jeste dobro?
Žena samo plače, i ne daje odgovore.
ONA Jel nešto što sam ja rekla… pa nisam ništa rekla.
Plač.
ONA Mislim neki je težak dan.
Plač.
ONA Da vam nazovem nekog?
Plač.
ONA Hoćete maramicu? Stanka. Nekad se dobro i isplakat. Stanka. Meni je baka uvijek govorila ‘manje ćeš piškit’. Oprostite, to je bilo glupo za reći.
Plač.
Ona pogne glavu.
VII.
Red za blagajnu. Poduži.
Žena iza nje s punom košarom koja vjerojatno mora biti dostatna za bar koji tjedan se pregurava. Dosta očito.
Pogledaju se u oči.
Ona otvori jogurt za jogurtaš i polije joj ga po cipelama.
Žena uzme zrelu rajčicu za bolonjez i zgnječi je na njenoj jakni.
Ona otvori brašno za isti jogurtaš i prospe ga po ženinoj tamnoj kosi.
Žena otvori sladoled na štapiću koji je vrhunac njenog cheat day-a i zavuče ga pod njenu majicu.
Dolazak zaštitara.
Ona pogne glavu.
VIII.
Ona pogne glavu.
Stoji ispred ulaznih vrata dućana i sprema se ući.