Kao \u0161to vjerojatno svakog, pa tako i mene, pla\u0161i prazan dokument kad zapo\u010dinje pisati dramu, jednako me pla\u0161i i proces zapisivanja autorefleksije. Ina\u010de se udobno uljuljkam u onu autorefleksiju koja ostaje u glavi, u obliku nepovezanih, plutaju\u0107ih misli koje dolaze i prolaze, naj\u010de\u0161\u0107e na tipi\u010dno banalnim mjestima i u tipi\u010dno banalnim trenutcima, poput duga\u010dkih vo\u017enji autom ili tu\u0161iranja. Onda zapamtim samo neke, ne nu\u017eno najpametnije, nego mo\u017eda one na kojima sam zapela du\u017ee od nekoliko sekundi. Druge valjda nisu bile dovoljno va\u017ene, obja\u0161njavam sama sebi. Ako ih se ne mogu sjetiti sljede\u0107i dan, onda i trebaju ostati prolazne.<\/p>\n
Ponekad po\u017eelim da sam skriboman koji opsesivno bilje\u017ei svaku misao, kao \u0161to je navodno Tadijanovi\u0107 to\u010dno znao smjestiti svaki svoj na salveti zapisani stih\u2026 ili barem da mogu proizvoditi bez stroge Urednice u glavi, koja odmah mijenja\/krati\/izbacuje i ne dozvoljava da se zapinjanje re\u010denice vidi.<\/p>\n
Jer pisanje je planiranje, pisanje je istra\u017eivanje, writing is rewriting<\/em>, za \u0161to ne postoji adekvatan prijevod na hrvatski, u prijevodu naprosto ne zvu\u010di dovoljno dobro\u2026<\/p>\n A autorefleksija? Autorefleksija je ne\u0161to \u0161to dolazi naknadno, u obliku obavezne forme promi\u0161ljeno ure\u0111ene knji\u017eice za predstavu ili, jo\u0161 gore, narativnog dijela izvje\u0161taja financijerima. Autorefleksija nije ne\u0161to \u0161to dijeli\u0161 u trenutku u kojem se doga\u0111a.<\/p>\n Ali okej. Pristala si biti dio ove male zajednice, sad je vrijeme da se upusti\u0161 u to bez zadr\u0161ke.<\/p>\n Strate\u0161ka odluka broj jedan: bez obzira na to koliko ne voli\u0161 dijeliti mulj procesa prije nego osjeti\u0161 da je barem neki segment za tebe zavr\u0161en, sve \u0107e\u0161 poku\u0161ati podijeliti.<\/p>\n Svaku dvojbu, svaki trenutak kad misli\u0161 isusebo\u017eenikadsene\u0107upomaknutismrtveto\u010dke, svaku idiotsku ideju za koju zna\u0161 da nije dobra ve\u0107 i prije nego si ju domislila do kraja.<\/p>\n Cilj ovog eksperimenta ionako nije samo da napi\u0161e\u0161 dramu, nego da poku\u0161a\u0161 promijeniti proces rada, vidjeti ho\u0107e li ti komunikacija o tekstu u ranoj, osjetljivoj fazi donijeti ono \u0161to pretpostavlja\u0161 da bi mogla i, jesi li dorasla zadatku, odnosno odgovornosti koju osje\u0107a\u0161 prema komunikaciji s drugim autorima i tekstovima? Jer koliko god ti se stra\u0161no \u010dini dijeliti svoje probleme, jednako je zastra\u0161uju\u0107e u\u0107i u tu\u0111i proces.<\/p>\n _ _ _<\/p>\n Jedan dio strahova nestaje ve\u0107 pri prvoj razmjeni mejlova. Na\u0161a mala zajednica toliko je pa\u017eljiva, podr\u017eavaju\u0107a i uzbu\u0111ena da mi se vi\u0161e nekako ne \u010dini toliko te\u0161kim dijeliti. Svi smo u istoj ka\u0161i. Ili bar sli\u010dnoj. Svi trebamo prebroditi korak do prve re\u010denice i u\u017eas otvaranja glave drugima.<\/p>\n Vrijeme je za ciljeve koji se ne ti\u010du strahova, nego konkretnih koraka u razvoju teksta.<\/p>\n Strate\u0161ka odluka broj dva: pustit \u0107u da se forma i jezik dogode.<\/p>\n Kad sam se po\u010dela igrati s temom i glavnom junakinjom svog teksta, mislila sam da imam prili\u010dno jasnu ideju o tome kako \u0107e tekst u kona\u010dnici izgledati. Imala sam Lajku, \u010dija tragi\u010dna sudbina mi se \u010dinila savr\u0161enom za propitivanje pozicije \u2018malog \u010dovjeka u raljama sistema\u2019. Imala sam nekoliko napisanih scena, glazbu za inspiraciju, gomilu motiva koje sam htjela istra\u017eiti i maglovitu ideju o scenoslijedu i stilskom formatu drame.<\/p>\n Ve\u0107 nakon prvog sastanka i poku\u0161aja raspisivanja ne\u010dega, bilo \u010dega, sve je palo u vodu. Onda sam odlu\u010dila po\u010deti slu\u0161ati \u0161to se u razgovoru ponavljalo i odzvonile su dvije rije\u010di. Melodrama. Cabaret. Bila sam svjesna pop\/trashy potencijala koji Lajka zasigurno nosi ve\u0107 na razini ideje i prije, no uhvatiti se u ko\u0161tac bilo kojom od te dvije varijante \u010dinilo mi se udaljeno i nemogu\u0107e.<\/p>\n Onda se to jo\u0161 malo kuhalo. Probala sam usustaviti ono \u0161to imam u jedno ili u drugo. I dalje je ne\u0161to nedostajalo. Ne znam je li to bilo zato \u0161to nisam htjela\/mogla prihvatiti da s ozbiljnom dramskom, gotovo tragi\u010dkom temom u\u0111em u prostor nekih drugih \u017eanrova, ili su opet neki strahovi bili na djelu\u2026 Ja sam se i dalje zabavljala poku\u0161ajima uspostave scenoslijeda, istra\u017eivanjem u beskraj i nemogu\u0107no\u0161\u0107u da ispi\u0161em i jednu re\u010denicu dijaloga.<\/p>\n A zatim je Veno izrekao re\u010denicu, od koje sam zapamtila samo jedan dio: \u2018kao \u0161to je Cabaret najbolji film o nacizmu\u2019\u2026 i tu je ne\u0161to kliknulo.<\/p>\n Pa to bi, zapravo, mogao biti – mjuzikl.<\/p>\n U tom se trenutku otvorio novi ponor dvojbi i strahova, jer od \u010dinjenice da se otpo\u010detka pitam kako danas, nakon iskustva postdramskog kazali\u0161ta, uop\u0107e pisati dramu, do\u0161la sam do klasi\u010dne, gotovo receptno strukturirane, i op\u0107epoznato zabavlja\u010dke, \u2018ni\u017ee\u2019 forme? Uf.<\/p>\n _ _ _<\/p>\n A onda se dogodila Ukrajina. I tekst u zamecima naprosto je po\u010deo dobivati jo\u0161 jednu dodatnu otegotnu dimenziju. Kamo i kako sad dalje?<\/p>\n Nemam rje\u0161enje. Jo\u0161. No odlu\u010dila sam da ne\u0107u odustati, ni od teme, ni od mjuzikla. Mogu\u0107e je da u nekom trenutku odlu\u010dim da to i nije najprikladniji oblik, da u \u0161ezdesetom rewriteu krenem ispo\u010detka i da je sve dotad bila samo priprema. Ionako ni za jedan tekst koji sam napisala u \u017eivotu nikad nisam pomislila da je gotov.<\/p>\n No nau\u010dila jesam da ga treba otvoriti za komunikaciju u svim fazama. Bez obzira koliko bilo bolno i te\u0161ko. I da je prekrasno kad na\u0111ete zajednicu uz koju to nije.<\/p>\n _ _ _<\/p>\n Strate\u0161ka odluka broj 3: pisat \u0107u dnevnik rukom. (Urednica nek malo ode na godi\u0161nji.)<\/p>\n U nekom sam trenutku ja rekla Nikolini, koja je tako\u0111er ispitivala kako pustiti misao da te\u010de do kraja, do iscrpljivanja, bez cenzure, da ne pi\u0161e, da se poku\u0161a snimiti. Probala sam i ja. Katastrofa. To se odmah pretvori u izvedbu i ve\u0107 na prvo slu\u0161anje gubi svaku autenti\u010dnost i svaki prizvuk onog \u0161to sam htjela dobiti, zaplitanja u rukavcima i slijepim ulicama.<\/p>\n Kad pi\u0161em rukom, \u010desto poslije ne znam pro\u010ditati \u0161to sam napisala. Ono \u010deg se ne sje\u0107am, nije bilo dovoljno va\u017eno.<\/p>\n (Urednica ne ide na godi\u0161nji, jer je freelancer, a kad kao freelancer ide\u0161 na godi\u0161nji, to zapravo zna\u010di da ne radi\u0161.)<\/p>\n Ve\u0107 dugo nisam bila sama sa sobom u autu, voze\u0107i neku ozbiljniju udaljenost, a i tu\u0161iranje sam skratila, nije ekolo\u0161ki. (Sve banalnosti koje bih ina\u010de utrpala u dramu, mogu utrpati u autorefleksiju. Sva sre\u0107a.)<\/p>\n <\/p>\n *********************************************************************************************<\/p>\n <\/p>\n (Lajka na ulici me\u0111u prostitutkama. Jo\u0161 uvijek u sve\u010danoj haljini sa zabave, iako je donji dio ve\u0107 blatan i potrgan. Oko sebe \u010dvrsto sti\u0161\u0107e bundu.)<\/span><\/em><\/p>\n PROSTITUTKA 1: Ohohohoho, jel to zvijezda svratila u posjet?<\/span><\/p>\n <\/p>\n PROSTITUTKA 2: Pje\u0161ke? Gdje ti je raketa?<\/span><\/p>\n <\/p>\n PROSTITUTKA 3: O\u010dekivale smo da \u0107e\u0161 dolebdjeti obavijena zadahom \u0161ampanjca i kavijara, na krilima snova\u2026<\/span><\/p>\n <\/p>\n PROSTITUTKA 1: Ajde Marina ne seri, da te re\u010denice malo bolje sklapa\u0161, onda bi njih prodavala.<\/span><\/p>\n <\/p>\n PROSTITUTKA 2: Zapravo, Alina, nismo te o\u010dekivale.\u00a0<\/span><\/p>\n <\/p>\n (Pauza.)<\/span><\/em><\/p>\n <\/p>\n LAJKA: Jel ima netko cigaretu?<\/span><\/p>\n <\/p>\n PROSTITUTKA 1: Ni tri minute na ulici, a ve\u0107 \u017eica. Uostalom, zar ti daju pu\u0161iti? Mislile smo da sad vodi\u0161 super zdravi super sportski \u017eivot i da si to prerasla.<\/span><\/p>\n <\/p>\n (Lajka iz bunde vadi bocu votke.)<\/span><\/em><\/p>\n <\/p>\n LAJKA: Nikad.<\/span><\/p>\n <\/p>\n (Sve tri se nasmiju i ponude joj cigaretu. Votka po\u010dinje kru\u017eiti od jedne do druge.)<\/span><\/em><\/p>\n <\/p>\n PROSTITUTKA 1: Pa, lijepo je da si svratila\u2026<\/span><\/p>\n <\/p>\n PROSTITUTKA 2: Zaista nismo o\u010dekivale da \u0107e\u0161 se ikad vratiti ovamo.<\/span><\/p>\n <\/p>\n PROSTITUTKA 3: Gledala sam te neki dan u filmskom \u017eurnalu. Sje\u0107a\u0161 se Grigorija? I tebe je volio voditi u kino\u2026<\/span><\/p>\n <\/p>\n LAJKA: Da, Gri\u0161a je imao tu egzibicionisti\u010dku crtu\u2026<\/span><\/p>\n <\/p>\n PROSTITUTKA 3: Mi \u0107emo se vjen\u010dati. Nemam jo\u0161 prsten, to \u0107emo kad skupimo novce, ali i ja odlazim odavde.<\/span><\/p>\n <\/p>\n (PROSTITUTKA 1 i PROSTITUTKA 2 okre\u0107u o\u010dima i podsmjehuju se.)<\/span><\/em><\/p>\n <\/p>\n PROSTITUTKA 1: Taj je ve\u0107 pola kvarta skoro o\u017eenio, Marina, nikad ne\u0107e\u0161 nau\u010diti\u2026<\/span><\/p>\n <\/p>\n PROSTITUTKA 2: Ovdje frajeri ne dolaze po supruge.\u00a0<\/span><\/p>\n <\/p>\n PROSTITUTKA 3: Evo opet nje s tim cinizmom\u2026 neki od njih su naprosto usamljene du\u0161e\u2026<\/span><\/p>\n <\/p>\n PROSTITUTKA 1\/PROSTITUTKA 2:\u2026 koje dolaze po ljubav\u2026\u00a0<\/span><\/p>\n <\/p>\n PROSTITUTKA 2: Da, dolaze po ljubav ovamo jer imamo najbolje cijene na tr\u017ei\u0161tu!<\/span><\/p>\n <\/p>\n PROSTITUTKA 1: I svaki dan novu robu!<\/span><\/p>\n PROSTITUTKA 2: Alina, priznaj da smo ti nedostajale\u2026<\/span><\/p>\n LAJKA: Jeste\u2026 mo\u017eda se i vratim\u2026\u00a0<\/span><\/p>\n PROSTITUTKA 3: : Nije ti bilo dobro tamo?<\/span><\/p>\n LAJKA: Kozmos je precijenjen.<\/span><\/p>\n PROSTITUTKA 1: \u0160to \u0107e ti svemir kad ti ovdje svaki frajer obe\u0107a da \u0107e\u0161 vidjeti zvijezde!<\/span><\/p>\n SONG: Prezent, perfekt, futur\u00a0<\/b><\/p>\n Flashback u kojem vidimo Lajku s frajerima koji su joj dolazili kao mu\u0161terije. To je njena pro\u0161lost, a sad kad je pobjegla, mogla bi biti i budu\u0107nost.<\/span><\/i><\/p>\n (Kad song zavr\u0161i, jedan od frajera zaostane na rubu pozornice. Lajka skida bundu i daje ju Marini.)<\/span><\/em><\/p>\n LAJKA: Za vjen\u010danje! Sretno.<\/span><\/p>\n (Odlazi zajedno s frajerom.)<\/span><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kao \u0161to vjerojatno svakog, pa tako i mene, pla\u0161i prazan dokument kad zapo\u010dinje pisati dramu, jednako me pla\u0161i i proces zapisivanja autorefleksije. Ina\u010de se udobno uljuljkam u onu autorefleksiju koja ostaje u glavi, u obliku nepovezanih, plutaju\u0107ih misli koje dolaze i prolaze, naj\u010de\u0161\u0107e na tipi\u010dno banalnim mjestima i u tipi\u010dno banalnim trenutcima, poput duga\u010dkih vo\u017enji autom ili tu\u0161iranja. Onda zapamtim samo neke, ne nu\u017eno najpametnije, nego mo\u017eda one na kojima sam zapela du\u017ee od nekoliko sekundi. Druge valjda nisu bile…<\/p>\n